Od skromnog odrastanja u Brelima, novinarstva i poslova kojima je financirao vlastiti studij, preko reformi državne uprave i diplomacije u Washingtonu, do Vlade, Hrvatske gospodarske komore, Pantovčaka, Svjetske banke, međunarodnih projekata u više od dvadeset država i knjiga koje upravo izlaze – profesionalni put Domagoja Juričića djeluje gotovo epski. No iza svih funkcija i titula možda je još zanimljiviji način na koji razmišlja: disciplinirano u formi, široko u analizi i gotovo uvijek nekoliko poteza unaprijed.
Kada se danas pogleda njegov profesionalni životopis, lako je priču početi Washingtonom, Pantovčakom, Svjetskom bankom ili Inicijativom triju mora. Za razumijevanje Domagoja Juričića ipak je možda važnije krenuti mnogo ranije – iz Brela.
Prvih osamnaest godina života proveo je upravo ovdje. Brela za njega nisu tek mjesto podrijetla upisano u životopis, nego prostor cijelog djetinjstva i mladosti prije odlaska na studij. More, kamen, škola, ljudi među kojima je odrastao i ritam maloga dalmatinskog mjesta bili su prvi okvir kroz koji je upoznavao svijet.
Obitelj nije živjela u izobilju. Do kraja osamdesetih živjeli su u staroj bakinoj kući. Majka je kod kuće brinula o obitelji, dok je otac kao pomorac velik dio života provodio na moru.
Upravo je odnos s ocem jedna od važnijih emocionalnih niti njegova životnog puta.
Pomorski život značio je odlaske i povratke, ali i mogućnost da sinu pokaže svijet izvan mjesta u kojem je odrastao. Za školskih praznika otac ga je vodio na putovanja. Ta rana iskustva nisu u njemu probudila samo želju za putovanjem, nego prije svega znatiželju prema drugim sredinama, ljudima i načinima na koje svijet funkcionira.
Brela su mu dala osjećaj pripadnosti i čvrstu početnu točku, a otac mu je vrlo rano pokazao da se iza poznatog horizonta nalazi mnogo veći svijet.
Ta veza između mjesta iz kojeg je krenuo i svijeta koji mu je otac počeo otvarati kasnije se može prepoznati u gotovo cijeloj njegovoj profesionalnoj biografiji.
Nakon odlaska iz Brela sa osamnaest godina slijedi Zagreb i Fakultet političkih znanosti, gdje završava novinarstvo. Profesionalni život nije počeo iz pozicije materijalne sigurnosti. Dok je studirao, stalno je radio kako bi se mogao financirati. Uz medijske poslove na radiju, televiziji i u novinama, nosio je vreće, radio u skladištima, čistio ulice i konobario.
Karijeru započinje u novinarstvu, među ostalim i u Hini, ali se njegov interes postupno usmjerava prema državnoj upravi, gospodarstvu, regulatornim reformama i međunarodnim odnosima.
Već sredinom 2000-ih radi na temama koje će tek poslije postati svakodnevni dio političkog i gospodarskog rječnika: digitalizaciji države, pojednostavljivanju administrativnih postupaka, uklanjanju regulatornih prepreka i procjeni učinaka propisa.
Od 2005. do 2007. prvi put radi u Vladi Republike Hrvatske, kao zamjenik državnog tajnika. U tom razdoblju radi na projektima e-Hrvatska, HITRO.HR i HITROREZ, koje ubraja među projekte kojima pridaje posebno profesionalno značenje.
HITROREZ je bio širok pokušaj preispitivanja propisa i administrativnih zahtjeva kako bi se uklonile nepotrebne prepreke, smanjili troškovi i pojednostavnilo poslovanje. Projekt je poslije postao međunarodno prepoznat primjer regulatorne reforme.
U tim se poslovima već rano pojavljuje crta koja će ga pratiti kroz gotovo cijelu karijeru: ne zanima ga samo kako neki sustav izgleda, nego zašto je tako postavljen, gdje stvara problem i kako bi mogao funkcionirati bolje.
S tim je usko povezano i stalno dodatno obrazovanje.
Uz studij na Fakultetu političkih znanosti usavršavao se u Sjedinjenim Državama, Belgiji i Njemačkoj. Na George Washington Universityju prolazi specijalizaciju iz transformacijskog vodstva, na College of Europe u Brugesu dodatno se obrazuje iz procjene učinaka propisa, a u Berlinu iz međunarodnog prava, međunarodne ekonomije i međunarodnih odnosa.
Dio tih programa ostvario je kroz stipendije, a dio je financirao sam.
Obrazovanje za njega nije završilo stjecanjem jedne diplome. Ono je ostalo trajni proces i jedan od razloga zbog kojih se tijekom karijere mogao kretati između medija, reformi, gospodarstva, diplomacije, međunarodnih institucija, političkog rizika i geopolitike.
DOMAGOJ JURIČIĆ – ŠKOLOVANJE, USAVRŠAVANJE I PROFESIONALNI PUT
- 1993.–1999. – Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, studij novinarstva.
- 1997.–2002. – novinarstvo, uključujući rad u Hini.
- 2002.–2003. – MGP Fruitcake of Switzerland, menadžerski poslovi.
- 2003.–2005. – Meritor Media, viši komunikacijski savjetnik.
- 2003.–2004. – George Washington University, SAD – specijalizacija iz transformacijskog vodstva.
- 2005.–2007. – Vlada RH – zamjenik državnog tajnika; razdoblje e-Hrvatske, HITRO.HR-a i HITROREZ-a.
- 2006. – College of Europe, Bruges – usavršavanje iz procjene učinaka propisa.
- 2007. – Akademija za politički razvoj – dodatno stručno usavršavanje.
- od 2007. – međunarodni konzultantski rad za Svjetsku banku na reformskim projektima, paralelno s drugim profesionalnim funkcijama.
- 2008.–2010. – Veleposlanstvo RH u Washingtonu – prvi tajnik za gospodarske odnose; jedno vrijeme i privremeni otpravnik poslova.
- 2010.–2011. – InfoDom – poslovi regionalnog razvoja i međunarodnog poslovanja.
- 2011. – drugi put u Vladi RH, kao državni tajnik.
- od 2012. – Hrvatska gospodarska komora – od zamjenika direktora Sektora za međunarodne i europske poslove, preko direktora sektora, do potpredsjednika HGK-a za međunarodne i europske poslove.
- 2015.–2016. – predstojnik Ureda predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, približno godinu i pol dana.
- nakon toga – MKPS / MK poslovni savjeti – konzultantski rad; politički i regulatorni rizici, geopolitika, međunarodni odnosi i strateško savjetovanje.
- Berlin – dodatno obrazovanje iz međunarodnog prava, međunarodne ekonomije i međunarodnih odnosa.
- Danas – savjetovanje međunarodnih tvrtki, institucija i organizacija, politički rizici, geopolitika, međunarodni odnosi, regulatorne promjene, analize i pisanje.
Nakon prvog razdoblja u Vladi slijedi Washington.
Od 2008. do 2010. Juričić je prvi tajnik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama, zadužen za gospodarske odnose, a jedno je vrijeme obnašao i dužnost privremenog otpravnika poslova.
Bilo je to razdoblje intenzivnih hrvatsko-američkih odnosa i ulaska Hrvatske u NATO. Iz tog vremena potječu i fotografije iz Bijele kuće te niz međunarodnih susreta koji će kasnije postati gotovo uobičajen dio njegova profesionalnog života.
Upravo je diplomacija možda najbolje mjesto za razumijevanje njegova profesionalnog karaktera.
Juričić vrlo ozbiljno shvaća protokol, hijerarhiju i institucionalna pravila. Svaka funkcija ima svoje ovlasti, granice i način ponašanja. Procedura se ne preskače samo zato što bi nešto bilo praktičnije ili brže.
Ali poštivanje forme ne znači i statično razmišljanje.
Unutar jasno postavljenih pravila traži prostor za novi potez, drukčiji pogled ili rješenje koje u prvom trenutku možda nije očito. U njemu se zato mogu istodobno prepoznati formalna disciplina i vrlo širok način promatranja problema.
Hijerarhiju poštuje, ali ne polazi od pretpostavke da se stvari moraju raditi na isti način samo zato što su se tako radile prije.
U tome se možda najbolje vidi njegov diplomatski način razmišljanja – gotovo šahovski. Nije važan samo potez koji se povlači danas, nego i ono što taj potez otvara sutra, koje će mogućnosti stvoriti, što može zatvoriti i kakvu će poziciju ostaviti poslije.
Washington je bio i početak niza susreta s ljudima iz samog vrha međunarodne politike, diplomacije, gospodarstva i intelektualnog života.
Tijekom godina susretao se s mnogim svjetskim moćnicima, državnicima, diplomatima i utjecajnim osobama iz međunarodne politike i javnog života, poput Baracka Obame, Joea Bidena, Mikea Pompea, Donalda Tuska, bivšeg austrijskog predsjednika Heinza Fischera, kralja Charlesa III., Francisa Fukuyame i Andrzeja Dude.
Među ljudima izvan klasičnog političkog kruga nalaze se i oskarovka Michelle Yeoh te poznati švedski ekonomist Kjell Nordström.
Posebno mjesto imaju redoviti tromjesečni doručci u Washingtonu s Henryjem Kissingerom, jednim od najutjecajnijih diplomatskih stratega 20. stoljeća.
Fotogalerija













Takvi susreti sami po sebi nisu najvažniji dio njegove priče. Više govore o krugovima ljudi i ideja kojima je kroz profesionalni život imao neposredan pristup.
Po povratku iz Washingtona 2011. Juričić drugi put ulazi u Vladu Republike Hrvatske, ovaj put kao državni tajnik.
Od 2012. slijedi Hrvatska gospodarska komora, gdje ne dolazi odmah na najvišu poziciju, nego prolazi postupno kroz sustav: od zamjenika direktora Sektora za međunarodne i europske poslove, preko direktora istoga sektora, do potpredsjednika HGK-a za međunarodne i europske poslove.
Među projektima iz toga razdoblja koje posebno izdvaja nalazi se Ron Brown Forum u Dubrovniku.
U isto vrijeme razvija se i ideja koja će prerasti u Inicijativu triju mora. Koncept snažnijeg povezivanja država između Jadrana, Baltika i Crnog mora tijekom sljedećih godina dobiva gospodarsku, infrastrukturnu i političku dimenziju.
Inicijativa triju mora ostala je jedan od projekata uz koje je profesionalno vezan i godinama poslije.
Godine 2015. postaje predstojnik Ureda predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.
Bio je to ulazak u samo središte hrvatske državne politike i diplomacije. Na toj funkciji ostaje približno godinu i pol dana, nakon čega profesionalni put nastavlja izvan državnih institucija.
Veliko poglavlje njegove karijere predstavlja Svjetska banka.
Kao konzultant Svjetske banke radio je oko osamnaest godina na reformskim projektima u više od 21 države svijeta. Poslovi su obuhvaćali regulatorne reforme, smanjivanje administrativnih opterećenja, poslovno okruženje, javnu upravu, procjenu propisa i prijenos reformskog iskustva između različitih država.
To pokazuje da njegov međunarodni rad nije bio samo diplomatski ni protokolarni. Velik dio odnosio se na konkretan stručni posao: kako pojednostavniti proceduru, kako izmjeriti učinak propisa, kako ukloniti administrativnu prepreku i kako regulatorni sustav učiniti učinkovitijim.
Radio je i na edukaciji predstavnika saudijske vlade.
Za doprinos radu povezanom s projektom Doing Business dobio je i priznanje Svjetske banke.
Nakon završetka rada u Uredu predsjednice profesionalni put nastavlja u MKPS-u, odnosno MK poslovnim savjetima, konzultantskoj kući u kojoj se danas ponajprije bavi političkim i regulatornim rizicima, geopolitikom, međunarodnim odnosima i strateškim savjetovanjem.
Danas je upravo upravljanje političkim rizikom jedno od njegovih glavnih profesionalnih područja. Radi na pitanjima koja međunarodnim kompanijama i institucijama mogu izravno utjecati na poslovanje, investicije, regulatorne obveze i dugoročne odluke.
To je u mnogočemu logičan nastavak prethodnih faza karijere.
Nakon rada unutar državne uprave, diplomacije, gospodarskih institucija i međunarodnih reformskih projekata, danas analizira kako političke odluke, međunarodni sukobi, regulatorne promjene i pomaci globalnog poretka utječu na gospodarstvo i poslovanje.
Najaktivniji je na LinkedInu, gdje velik dio svojih analiza i članaka objavljuje na engleskom jeziku, dijelom i zato što su njegovi klijenti i profesionalna publika velikim dijelom međunarodne institucije i tvrtke. Dio tekstova objavljuje i na portalu Ideje.hr.
Posebno ga zanimaju Europa, Sjedinjene Države, transatlantski odnosi, Ukrajina, promjene odnosa velikih sila te način na koji se geopolitika iz apstraktne teme pretvara u vrlo konkretnu poslovnu činjenicu.
PRIZNANJA I MEĐUNARODNA PREPOZNATLJIVOST
- 2009. – European eGovernment Awards / Good Practice Label za HITRO.HR – projekt je dobio europsku oznaku dobre prakse u području elektroničke uprave.
- 2009. – Corporate Registries Forum – HITRO.HR izdvojen je kao jedan od najboljih modela pružanja usluga u području registracije tvrtki i elektroničkih rješenja.
- 2010. – međunarodno priznanje HITROREZ-u – hrvatska regulatorna reforma izdvojena je među uspješnim međunarodnim primjerima pojednostavljivanja procedura i jačanja institucionalnih kapaciteta.
- 2015. – World Bank Group, Certificate of Appreciation – Domagoj Juričić dobio je priznanje za doprinos izvješću Doing Business 2015: Going Beyond Efficiency.
- 2018. – European Parliament of Enterprises / Eurochambres – priznanje povezano sa sudjelovanjem i doprinosom radu European Parliament of Enterprises.
Njegov interes za funkcioniranje sustava nije ostao ograničen samo na gospodarstvo i međunarodne odnose.
Godine 2026. napisao je „Manifest ustavne otpornosti Republike Hrvatske“, tekst koji otvara pitanje sposobnosti hrvatskog ustavnog i institucionalnog sustava da podnese ozbiljne političke sukobe, blokade i buduće krize.
Manifest ne polazi od ideje nagle ustavne revolucije niti promjene pravila prilagođene jednoj političkoj osobi ili opciji. Fokus je na pitanju jesu li odnosi među institucijama dovoljno jasno postavljeni da država može normalno funkcionirati i kada između predsjednika Republike, Vlade, Sabora ili drugih institucija nastane ozbiljan sukob.
Razmatra kohabitaciju, obranu, sigurnost, vanjsku politiku, imenovanja i položaj Ustavnog suda, ali i nove oblike pritiska na demokratske sustave – dezinformacije, hibridne prijetnje, vanjske utjecaje i slabljenje povjerenja u institucije.
I tu se ponovno pojavljuje isti obrazac njegova razmišljanja.
Sustav nije dovoljno promatrati samo kada sve funkcionira. Važnije je znati što će se dogoditi kada se nađe pod najvećim pritiskom.
Posljednjih godina njegov profesionalni rad sve se više prelijeva i u knjige.
Knjiga „The New Disorder: Rebuilding Meaning, Trust and Democratic Coherence in an Age of Fragmentation“ izlazi 29. listopada 2026. u izdanju britanskog Vanguard Pressa. U njoj se bavi svijetom u kojem stare sigurnosti slabe, dok nova pravila međunarodnog poretka još nisu potpuno oblikovana – kroz geopolitiku, geoekonomiju, tehnologiju, institucije i promijenjenu prirodu moći.
Za hrvatsko tržište u studenome izlazi i knjiga „Politički rizici u poslovanju“ u izdanju Školske knjige, posvećena upravo području koje je posljednjih godina postalo središnji dio njegova profesionalnog rada.
I u knjigama se ponovno pojavljuje ista nit – pokušaj prepoznavanja onoga što dolazi prije nego što posljedice postanu očite svima.
Juričić rijetko ostaje na prvom i najjednostavnijem odgovoru.
Ako neka politička ili gospodarska pojava na prvi pogled izgleda potpuno jasna, kod njega tada obično tek počinje analiza. Zanima ga što je ispod površine, koji interes ili struktura proizvode određeno ponašanje, kakav će učinak današnja odluka imati sutra i što se mijenja ako se pomakne samo jedan dio sustava.
Upravo je to jedna od njegovih prepoznatljivijih intelektualnih crta.
Ne prihvatiti objašnjenje samo zato što zvuči uvjerljivo, nego provjeriti njegovu unutarnju logiku, podatke, odnose među akterima i dugoročne posljedice.
Ako bismo izvan životopisa morali izdvojiti ono što povezuje različite faze njegova profesionalnog puta, onda su to širina u razmišljanju, disciplina u formi i potreba da iza odluke, projekta ili procesa postoji struktura, svrha i posljedica.
Njegovu potrebu da stvari imaju smisla zato ne treba promatrati samo kao osobinu karaktera.
To je gotovo metoda rada.
Nije dovoljno da sastanak bude održan, reforma formalno pokrenuta ili odluka administrativno provedena. Važno je razumjeti zašto se nešto radi, što će iz toga nastati i hoće li rezultat postojati i kada ljudi koji su ga pokrenuli više ne budu na svojim funkcijama.
Tu se povezuju reformator, diplomat i današnji analitičar političkog rizika.
Domagoja Juričića nije jednostavno „pročitati“ kroz nekoliko rečenica razgovora.
Ako govori o političkoj, gospodarskoj ili međunarodnoj temi, iz jednog odgovora često nije moguće rekonstruirati cijeli njegov način razmišljanja ako sam ne želi otvoriti sve slojeve.
Dio toga proizlazi iz dugog rada u diplomaciji i državnim institucijama, okruženjima u kojima svaka riječ može imati težinu.
Kod njega zato nije dovoljno pratiti samo sadržaj rečenice. Treba pratiti nijanse, ono čemu daje veću težinu, temu koju detaljno razrađuje i onu koju ostavlja otvorenom.
Ako želi pokazati smjer u kojem razmišlja, to ne znači nužno da će odmah izložiti cijelu argumentaciju.
To je jedna od klasičnih osobina diplomatske komunikacije: znati koliko treba reći, gdje stati i koliko prostora ostaviti drugoj strani.
Juričića također nije najbolje opisivati kao klasičnog perfekcionista.
Nije poanta u tome da nešto mora biti besprijekorno samo radi forme. Puno je važnije da svi dijelovi imaju svoje mjesto i razlog.
Ta se karakteristika vidi i izvan posla. Ako priprema večeru za sebe ili prijatelje, hrana se bira, vino treba odgovarati trenutku, a čaša, stol i atmosfera trebaju zajedno stvarati cjelinu. Ne zbog demonstracije luksuza ili forme, nego zato što detalji trebaju imati smisla.
Ni svaki trenutak ne mora završiti ugodno niti prema početnom planu da bi imao vrijednost. Važno je da iza njega ostane iskustvo, spoznaja ili nešto što će kasnije imati smisla.
Tu se privatni i profesionalni Domagoj ponovno dodiruju – ne u potrebi za savršenstvom, nego u potrebi da stvari ne budu prazne.
Kada se njegov profesionalni put pogleda u cjelini, gotovo je nevjerojatno koliko je različitih sustava prošao: novinarstvo, privatni sektor, dvije različite funkcije u Vladi, digitalizaciju države, regulatorne reforme, Washington, diplomaciju, investicije, HGK, Pantovčak, Svjetsku banku, projekte u više od dvadeset država, privatno savjetovanje, politički rizik, geopolitiku i sada knjige.
A uza sve to postoji još jedan važan sloj priče – Brela.
Iz Brela je otišao sa osamnaest godina i najveći dio odraslog i profesionalnog života proveo izvan mjesta, ali Brela ostaju prostor u kojem je formiran njegov prvi odnos prema svijetu.
U obiteljskoj povijesti postoji i starija breljanska nit. Njegov djed osnovao je Ramonu, orkestar u kojem će poslije svirati brojni Brejani, te je nabavio prve instrumente.
Kod Domagoja je veza s Brelima drukčija.
Brela su prije svega njegovo djetinjstvo.
Ondje je proveo prvih osamnaest godina, ondje su roditelji, škola, more i svakodnevni život oblikovali temelj na kojem će se poslije graditi sve ostalo.
A možda je upravo otac pomorac najvažnija poveznica između ta dva svijeta.
S jedne strane Brela, kamen, more i život maloga mjesta. S druge strane putovanja na koja ga je otac vodio i prvi osjećaj da svijet postoji mnogo dalje od poznate obale.
Iz te perspektive kasniji Washington, više od dvadeset država, međunarodne institucije, reforme, sastanci sa svjetskim državnicima i interes za geopolitiku više ne djeluju kao odvojena priča.
Početak se može pronaći mnogo ranije – u djetinjstvu u Brelima i ocu pomorcu koji mu je prvi počeo otvarati pogled prema svijetu.
Možda je upravo zato zanimljivo o Domagoju Juričiću pisati na jednom breljanskom portalu.
Jer je i ovo breljanska priča.
Priča o čovjeku koji je ovdje proveo cijelo djetinjstvo, otišao sa osamnaest godina, radio dok je studirao, stalno se dodatno obrazovao i tijekom nekoliko desetljeća prošao put od novinarstva preko hrvatskih državnih institucija do Washingtona, međunarodnih reformskih projekata i globalnih političkih i poslovnih tema.
Za područja kojima se danas bavi – politički rizik, međunarodne odnose, geopolitiku i strateško savjetovanje – veliko iskustvo ne znači i kraj profesionalnog puta.
Zato njegova biografija više djeluje kao završetak jedne velike faze nego kao zaključena priča.
Iskustvo iz državne uprave, diplomacije, gospodarstva, međunarodnih institucija i privatnog sektora danas se sve više spaja u jedno područje – pokušaj razumijevanja svijeta koji postaje složeniji, nepredvidljiviji i sve manje sklon jednostavnim odgovorima.
Pritom se kroz različite faze njegova života provlači ista nit: širina u razmišljanju, disciplina u formi i potreba da ono što radi ima smisla i ostavi posljedicu.
Je li Domagoja Juričića jednostavno opisati, profesionalno ili privatno?
Nije.
Njegov profesionalni put previše je slojevit da bi stao u nekoliko funkcija i titula, a ni osobnost nije moguće svesti na nekoliko jednostavnih karakteristika. Kod njega se prepliću formalnost i znatiželja, disciplina i potreba za novim pogledom, osjećaj za protokol i spremnost da se propita način na koji sustav funkcionira.
Možda je upravo zato najzanimljiviji dio njegova portreta put između dvije slike.
Dječaka koji je prvih osamnaest godina odrastao u Brelima uz oca pomorca koji mu je počeo otvarati svijet – i čovjeka kojemu je taj svijet poslije postao profesionalno područje rada.
A kod nekoga tko je navikao gledati nekoliko poteza unaprijed, sljedeće poglavlje tek treba biti napisano.
