U centru Solina posljednjih se dana više puta pojavljuje neobična životinja koja izgledom snažno podsjeća na malog indijskog mungosa. Brza je, oprezna, niska pri tlu i u nekoliko sekundi nestane među zidovima, raslinjem i kamenjem. Ako se potvrdi da je doista riječ o mungosu, riječ je o zanimljivom, ali i važnom opažanju.
Prema informacijama koje smo dobili, životinja je na istom području viđena već nekoliko dana. Fotografije pokazuju izduženo tijelo, kratke noge, šiljastu njušku i dugačak rep – obilježja koja odgovaraju mungosu.
Ipak, bez stručne potvrde ne treba potpuno isključiti mogućnost zamjene s nekom drugom vrstom. Zato je zasad najtočnije govoriti o životinji koja vrlo vjerojatno pripada mungosima.
Kakva je životinja mungos?
Mungos je mali grabežljivac izrazito izduženog tijela, kratkih nogu i dugog repa. Kreće se vrlo brzo, spretno i gotovo nečujno.
Dobro se snalazi u kamenjaru, gustoj vegetaciji, uz suhozide i na područjima gdje može pronaći dovoljno skrovišta i hrane. Upravo zbog toga dalmatinski krajobraz može mu vrlo dobro odgovarati.
Mungosi imaju razvijen njuh i sluh, znatiželjni su, ali prema ljudima uglavnom vrlo oprezni. Ako ih čovjek iznenadi, prva reakcija najčešće je bijeg.
Ne hrani se samo zmijama
Kod nas je mungos najpoznatiji upravo zbog zmija.
Na Mljet je početkom 20. stoljeća unesen kako bi se smanjio broj zmija otrovnica. Ta je priča s vremenom postala gotovo legendarna, pa se često stvorio dojam da mungos uglavnom jede zmije.
U stvarnosti je njegov jelovnik mnogo širi.
Hrani se kukcima, gušterima, manjim glodavcima, žabama, jajima, mladim pticama i drugim manjim životinjama, a može posegnuti i za voćem i drugim dostupnim izvorima hrane.
Upravo ta prilagodljivost jedan je od razloga njegova uspješnog širenja.
Je li opasan za čovjeka?
U normalnim okolnostima – nije.
Mungos neće napadati ljude niti tražiti sukob s čovjekom. Ako ima otvoren put za bijeg, gotovo sigurno će se pokušati udaljiti.
Problem može nastati jedino ako ga netko pokuša uhvatiti, stisnuti u kut, dirati ili ako je životinja ozlijeđena. Kao i svaka divlja životinja, tada se može braniti ugrizom.
Zato ga nije dobro pokušavati primiti u ruke niti ga tjerati štapom, metlom ili drugim predmetima.
Što ako ga sretnu djeca ili kućni ljubimci?
Za paniku nema razloga, ali oprez je poželjan.
Djeci treba objasniti da mu ne prilaze i da ga ne pokušavaju dirati. Pse je dobro držati pod kontrolom ako se životinja nalazi u neposrednoj blizini.
Pas koji krene za mungosom može izazvati obrambenu reakciju.
Sličan oprez vrijedi i za mačke, posebno mlađe i manje životinje.
U većini slučajeva mungos će se ipak udaljiti čim osjeti prisutnost čovjeka ili većeg psa.
Što napraviti ako ga vidimo?
Najbolje je držati razmak i pustiti životinju da sama ode.
Ako je moguće, korisno ju je fotografirati ili snimiti iz daljine. Fotografija može pomoći u potvrdi vrste i praćenju njezina pojavljivanja.
Dobro je zapamtiti ili zapisati mjesto, datum i vrijeme opažanja.
Ne treba ga hraniti.
Ostavljanje hrane može naviknuti divlju životinju na prisutnost ljudi, zbog čega se može početi sve češće približavati kućama i dvorištima.
Također je dobro ne ostavljati dostupnu hranu za kućne ljubimce i otvorene vreće sa smećem.
Zašto je mungos invazivna vrsta?
Mali indijski mungos nije prirodni stanovnik Hrvatske.
Čovjek ga je namjerno unio, a nakon toga se počeo širiti i prilagođavati novom okolišu.
Problem nije u samoj životinji. Mungos jednostavno lovi i razmnožava se kao i svaka druga vrsta.
Međutim, u područjima u kojima domaće životinje nisu razvile obrambene mehanizme prema takvom grabežljivcu može doći do ozbiljnih posljedica.
Najugroženije mogu biti manje ptice, jaja, vodozemci, gušteri i druge sitnije životinje.
Zbog toga se mali indijski mungos smatra invazivnom stranom vrstom.
Zanimljivo je i gdje je viđen
U Hrvatskoj su mungosi najpoznatiji s Mljeta, Korčule, Hvara, Pelješca i drugih dijelova južne Dalmacije.
Zato je svako novo opažanje na Makarskom primorju zanimljivo, posebno ako se ista životinja na istom mjestu pojavljuje više dana.
Jedno opažanje ne znači da u Brelima postoji stabilna populacija.
Može biti riječ samo o jednoj jedinki.
Ali ako počnu stizati nova opažanja s više mjesta, tada bi priča mogla postati znatno zanimljivija i sa stručnog stajališta.
Ne loviti ga i ne ubijati na svoju ruku
To što je neka životinja invazivna ne znači da bi je građani trebali sami loviti ili uklanjati.
Takve postupke trebaju provoditi stručne i nadležne službe.
Građani najviše mogu pomoći dobrim fotografijama i prijavom opažanja.
Za sada vrijedi jednostavno pravilo:
pogledati možemo, fotografirati također, ali najbolje ga je pustiti da svojim putem ode dalje.
Ako ste posljednjih dana vidjeli ovu životinju u Solinama ili nekom drugom dijelu Brela, javite nam gdje i kada ste je uočili. Više fotografija moglo bi pomoći utvrditi radi li se o jednom prolaznom gostu ili se mungos na našem području počeo pojavljivati češće.

