Naša Breljanka Tanja Šošić ponovno u Gloriji: od Plime i Biokova do novih projekata

U novom intervjuu za Gloriju Tanja Šošić govori o putu od obiteljskog restorana Plima do slastičarstva nadahnutog prirodom i planovima za nove projekte. Breljanka je slastičarka, dobrovoljna vatrogaskinja i članica HGSS-a, a njezina svakodnevica uključuje i speleologiju, penjanje, planinarenje, ronjenje, keramiku, putovanja i istraživanje prirode.

Tanja Šošić, slastičarka iz Brela, na fotografiji za Gloriju
Izvor fotografije: Gloria | Foto: Biljana Blivajs/Cropix

Tanja je odrasla uz obiteljski restoran Plima u Brelima. Otac joj je bio kuhar, a majka je izrađivala kolače za vjenčanja. U kuhinji je odmalena gledala kako nastaju jela i slastice, a zatim se i sama uključila u obiteljski posao. Već kao dvanaestogodišnjakinja prodavala je sladoled iz škrinje na mjestu na kojem se danas nalazi Plima.

Odrastanje uz restoran oblikovalo je njezin odnos prema hrani, gostima i radu. S vremenom se sve više okretala slastičarstvu, a znanje je usavršavala u pariškoj školi Le Cordon Bleu. Ondje je dodatno razvila tehniku, preciznost i razumijevanje postupaka koji su važni u izradi slastica.

Tanja je poslije promijenila koncept restorana i razvila vlastiti pristup desertima. Za nju slastičarstvo spaja disciplinu i kreativnost: preciznost je važna, ali kad se svladaju pravila, otvara se prostor za nove ideje. U njezinim kreacijama sastojci ne dolaze samo iz kuhinje. Nadahnuće pronalazi u mirisima, okusima i materijalima iz prirode koja okružuje Brela.

Desert koji nosi miris Biokova

Jedna od njezinih najupečatljivijih kreacija je desert „Zemlja”, nadahnut bukovom šumom i vlažnim tlom. Ideja joj je došla dok je čekala ulazak u jamu Njemicu tijekom vježbe HGSS-a. Miris šume i zemlje nakon kiše potaknuo ju je na razmišljanje kako bi se doživljaj prirode mogao prenijeti na tanjur.

U desertu se spajaju čokolada, destilat zemlje, smrič, badem i borove iglice. Tanja je istraživala i žir te različite dijelove hrasta, među njima list i koru. Takvi sastojci nisu samo neobičan dodatak receptu. Njima želi prenijeti dio krajolika i gosta povezati s mirisom, okusom ili uspomenom.

Njezine slastice pozivaju na drukčije iskustvo: da se zastane i prepozna okus koji se inače možda ne bi povezivao s desertom. Biokovo joj pritom nije samo pozadina, nego prostor koji istražuje i iz kojeg crpi ideje. Njezin rad pokazuje kako se lokalna priroda može predstaviti kroz hranu, bez odvajanja okusa od mjesta iz kojeg dolazi.

Slastice je posluživala na keramičkom posuđu koje sama izrađuje. U pojedinim radovima koristi prah od ljuštura dagnji, pa se morski materijal pojavljuje i u predmetima na kojima predstavlja hranu. Uz keramiku, sudjelovala je u gastro radionicama posvećenima samoniklom bilju i miso pastama, a među područjima kojima se želi više posvetiti nalaze se fermentacije.

Plima, Duga Toys i dugi put prema Durmitoru

Nakon godina rada u obiteljskom restoranu, Tanja je vođenje Plime prepustila sestri. To joj je otvorilo prostor za nove projekte i drukčiji ritam rada. Planira se više posvetiti fermentacijama, gastro i keramičkim radionicama te istraživanju veze između hrane i prirode.

Jedno od njezinih postignuća koje je privuklo pozornost izvan Brela jest projekt Duga Toys. Do njega je došlo nakon pješačkog putovanja dugog oko 400 kilometara, od Brela prema Durmitoru. Na putu je upoznala Nadu Tadić iz Nikšića, a njihovo poznanstvo preraslo je u kreativnu suradnju. Zajedno su pokrenule brend ručno šivanih igračaka morskih životinja, koje su predstavljene u hrvatskim i crnogorskim medijima.

Taj projekt povezao je njezinu ljubav prema moru, ručnom radu i stvaranju predmeta s pričom. U ranijim predstavljanjima Duga Toysa isticalo se da igračke pronalaze publiku među djecom, odraslima i ljubiteljima mora, a interes za njih stizao je i izvan Hrvatske. Put do projekta nije bio unaprijed zacrtan: počeo je pješačenjem i susretom koji je prerastao u zajednički rad.

Tanja je i sama izrađivala keramičke predmete i posuđe, istraživala prirodne materijale te se bavila različitim oblicima kreativnog rada. Njezini interesi uključuju i samoniklo bilje, fotografiju, putovanja te istraživanje sastojaka koje je moguće pronaći u prirodi. U njezinu se radu često susreću praktično iskustvo, znatiželja i želja da od otkrivenog stvori nešto novo.

Planine, more i Boško

Priroda je važna i izvan njezina rada u kuhinji. Tanja je dobrovoljna vatrogaskinja i članica HGSS-a, a bavi se speleologijom, penjanjem, planinarenjem i ronjenjem. U ranijim pričama spominjali su se i njezino čišćenje podmorja, pješačenja na duge udaljenosti te putovanja kamperom koji je sama uređivala.

U tim avanturama pratio ju je pas Boško, koji je postao dio njezinih putovanja i života podno Biokova. Zajedno su se našli i na dugom putu prema Durmitoru, nakon kojeg je Tanja upoznala Nadu Tadić i pokrenula Duga Toys. Boško se tako pojavljuje i u jednoj osobnijoj strani njezine priče, uz planine, putovanja i život na otvorenom.

Tanjini hobiji nisu samo popis aktivnosti. Penjanje, ronjenje, speleologija i planinarenje vode je u različita okruženja, dok joj istraživanje bilja, keramika i slastičarstvo omogućuju da doživljaje pretoči u nešto opipljivo. U svemu se ponavlja ista znatiželja: promatrati, istražiti i razumjeti prije nego što se od toga stvori nova ideja.

Priča koja se nastavlja

Od djevojčice koja je s dvanaest godina prodavala sladoled u obiteljskom restoranu do slastičarke školovane u Parizu, Tanja Šošić izgradila je put obilježen radom, učenjem i raznovrsnim projektima. Među njezinim postignućima su autorski deserti nadahnuti Biokovom, razvoj vlastitog pristupa slastičarstvu, suradnja na brendu Duga Toys i pješačko putovanje od oko 400 kilometara.

Uz to, njezin se život ne odvija samo u kuhinji. Tu su dobrovoljni rad u vatrogastvu i HGSS-u, istraživanje podzemlja i mora, keramika, samoniklo bilje, putovanja te pas Boško, njezin pratitelj u brojnim avanturama. Nakon što je vođenje Plime prepustila sestri, okreće se novim idejama i radionicama. Njezina priča zato nije završena promjenom jednog posla, nego se nastavlja kroz nove načine povezivanja hrane, prirode i stvaralaštva.

Izvori informacija

Gloria, Vijesti, Slobodna Dalmacija, tportal, Jutarnji list i Grazia.

Autor teksta: Brejanski list

\n