Brejanski list – Brela iz prve ruke
Autobusna povezanost Brela s Makarskom i Splitom posljednjih godina sve je slabija. Linija je manje, pojedini polasci nelogično su raspoređeni, večernjih veza gotovo nema, karte nisu jeftine, a tijekom ljeta autobusi znaju biti toliko puni da putnici ostaju na stanicama.
Istodobno, drugi prijevoznici za stanovnike Brela uglavnom nisu stvarna alternativa. Dio njih Brela zaobilazi autocestom, kod drugih nije moguće pouzdano planirati ukrcaj na magistrali kroz Brela, a u FlixBusovoj tražilici ne može se ni odabrati Brela kao mjesto ukrcaja ili iskrcaja na stajalištima u Donjim Brelima.
Zbog toga Promet Makarska prema Brelima u svakodnevnoj praksi ima gotovo monopolistički položaj.
Ne govorimo o pravnom monopolu, nego o vrlo jednostavnoj činjenici: ako živite u Brelima i nemate automobil, u velikoj mjeri ovisite upravo o Prometu Makarska.
Govorimo o stajalištima na magistrali, ne o spuštanju autobusa u mjesto
Odmah treba razjasniti jednu stvar.
Kada govorimo o autobusnim linijama za Brela, nitko ne očekuje da međugradski autobusi silaze s Jadranske magistrale prema naseljima uz more kao što su Soline, Podrače i Stomarica.
Govorimo o postojećim autobusnim stajalištima uz Jadransku magistralu kroz Donja Brela, poput Krička i ostalih stajališta na toj prometnici.
To su mjesta na kojima stanovnici i gosti već desetljećima koriste međugradski prijevoz.
Prema Splitu posljednja korisna linija već oko 18 sati
Jedan od najvećih problema danas su večernje linije.
Prema sadašnjem rasporedu, posljednji koristan polazak iz smjera Makarske prema Splitu preko Brela je već oko 18 sati.
Za mjesto poput Brela to je jednostavno prerano.
Ljudi u Split ne putuju samo ujutro i poslijepodne. Odlazi se zbog posla, liječnika, bolnice, škole, fakulteta, administrativnih obveza, kupovine, posjeta rodbini i prijateljima, kulturnih događanja ili večernjeg izlaska.
Ako posljednji autobus prema Splitu prolazi već oko 18 sati, stanovnik Brela bez automobila nakon toga praktično više nema normalnu mogućnost otići prema Splitu javnim prijevozom.
Jednako je važan i povratak.
Iz Splita prema Makarskoj, sa zaustavljanjem na magistrali kroz Brela, trebale bi postojati pouzdane linije i nakon 21 odnosno 22 sata.
Ovdje više nije riječ o tome da večernjih linija nema dovoljno.
Gotovo ih nema.
Prije korone bilo je više linija nego danas
Posebno je teško razumjeti što se broj polazaka posljednjih godina smanjio.
Redoviti putnici pamte da je prije pandemije koronavirusa Promet Makarska imao više polazaka, i u ljetnom i u zimskom voznom redu.
Danas su potrebe za povezivanjem Brela, Makarske i Splita najmanje jednako velike, a tijekom turističke sezone sigurno i veće.
Unatoč tome, vozni red postaje sve rjeđi.
Zato se nameće vrlo jednostavno pitanje:
Kako je moguće da je prije korone bilo više linija nego danas, iako potrebe stanovnika, radnika i turista nisu nestale?
Zimi ne treba voziti kao ljeti, ali mora postojati minimum
Naravno da nitko ne očekuje da se u siječnju vozi jednak broj autobusa i jednakim kapacitetom kao u srpnju ili kolovozu.
To ne bi bilo ni realno.
Ljeti je više turista i putnika pa je sasvim normalno da tada bude više polazaka i veći kapacitet autobusa.
Ali to ne znači da se zimski vozni red treba svesti na nekoliko rijetkih linija između kojih prolaze sati.
Jedan polazak svakog sata od 6 ujutro do 21 sat trebao bi biti minimalni zimski standard na relaciji Makarska – Brela – Split u oba smjera.
Promet Makarska nekada je imao znatno gušći vozni red, a potrebe za povezivanjem Makarske i Brela postoje i danas.
Ljudi i zimi odlaze na posao, liječniku, u školu, bolnicu, po administrativnim obvezama, u kupovinu i posjet obitelji.
Brela nakon završetka turističke sezone ne prestaju živjeti.
Zato bi princip trebao biti jednostavan:
zimi barem jedan autobus svakog sata od 6 do 21 sat, a ljeti još više linija i veći kapacitet prema stvarnim potrebama putnika.
Autobusi prolaze jedan za drugim, a zatim ih dugo nema
Problem nije samo broj autobusa, nego i raspored.
Pojedini polasci dolaze vrlo blizu jedan drugome, a nakon toga slijedi velika vremenska praznina.
Za putnika koji autobus koristi svakodnevno takav vozni red nema mnogo smisla.
Brejanima ne trebaju dva ili tri autobusa unutar kratkog razdoblja, a zatim dva ili tri sata bez korisne veze.
Treba im ravnomjerno raspoređen, pouzdan i predvidljiv prijevoz.
Upravo zato bi satni takt bio jednostavnije i logičnije rješenje.
Ljeti puni autobusi, a ljudi ostaju na stanici
Ljeti rijetke i loše raspoređene linije stvaraju još jedan problem.
Autobusi prema Brelima znaju doći gotovo potpuno popunjeni.
Tada se događa da putnici na stajalištima uz magistralu jednostavno ostanu neukrcani.
Još je ozbiljnije kada je putnik kartu već unaprijed kupio i platio putem interneta.
Dođe na stanicu na vrijeme, autobus stigne, ali u njemu više nema mjesta.
Za takvog putnika nije posebno važno je li razlog prebukiranje, premali kapacitet autobusa, promjena vozila ili nešto drugo.
Rezultat je isti:
platio je kartu, a ostao je na stanici.
Upravo se zbog rijetkih linija i prevelike popunjenosti takve situacije tijekom ljeta mogu pretvoriti u ozbiljan problem.
Ako prijevoznik omogućuje prodaju karte za određeni polazak, putnik opravdano očekuje da će se na taj autobus moći i ukrcati.
Ako to nije moguće, mora biti jasno postoji li zamjenski prijevoz i kako se ostvaruje povrat novca.
FlixBus ne nudi Brela kao polazište na magistrali
Drugi problem je nedostatak stvarne konkurencije.
FlixBus je dobar primjer.
Problem nije to što autobus ne silazi s magistrale prema moru.
Problem je što se u FlixBusovoj tražilici Brela kao mjesto ukrcaja ili iskrcaja na magistrali kroz Donja Brela uopće ne mogu odabrati.
Ne može se odabrati Kričak niti druga uobičajena stajališta na magistrali u Donjim Brelima, dok se u sustavu pojavljuju Gornja Brela.
Za putnika iz Donjih Brela to znači da FlixBus praktično nije prava alternativa.
Stanovnik ili turist ne može jednostavno otvoriti aplikaciju, odabrati Brela i kupiti kartu za ukrcaj na postojećem stajalištu na magistrali.
Za jedno od najpoznatijih turističkih mjesta na Makarskoj rivijeri takvo stanje teško je razumjeti.
Drugi prijevoznici uglavnom zaobilaze Brela
Dio međugradskih prijevoznika prema Splitu i dalje vozi autocestom i Brela potpuno zaobilazi.
Drugi možda prolaze obalnom cestom, ali se na njih ne može uvijek računati kao na redovitu liniju s mogućnošću rezervacije i sigurnog ukrcaja u Brelima.
Zbog toga putnik nema pravi izbor.
Promet Makarska ostaje prijevoznik o kojemu Brejani u najvećoj mjeri ovise.
Upravo zbog toga govorimo o gotovo monopolističkom položaju u praksi.
Bez stvarne konkurencije nema ni izbora između različitih polazaka, cijena i razine usluge.
Sve češći kvarovi dodatno povećavaju problem
Putnici upozoravaju i na kvarove autobusa.
Naravno, kvar se može dogoditi svakom prijevozniku.
Ali nije isto kada se autobus pokvari na relaciji na kojoj svakih pola sata prolazi drugi autobus i kada se pokvari tamo gdje sljedeću korisnu liniju treba čekati satima.
U slučaju rijetkog voznog reda jedan kvar može značiti potpuno propušten termin, liječnički pregled, posao ili drugu obvezu.
Zato pouzdanost vozila postaje još važnija upravo tamo gdje putnik nema drugu alternativu.
Cijena karte mora pratiti kvalitetu usluge
Tu dolazimo i do cijene.
Za nekoga tko autobus koristi povremeno, pojedinačna karta možda nije presudan trošak.
Ali za osobu koja nekoliko puta tjedno putuje između Brela, Makarske i Splita, prijevoz postaje ozbiljna mjesečna stavka.
Zato cijena mora biti usporediva s kvalitetom usluge.
Ako je vozni red sve rjeđi, ako večernjih linija gotovo nema, ako ljeti autobusi dolaze puni, ako putnici s plaćenim online kartama mogu ostati na stanici i ako se događaju kvarovi, onda je potpuno opravdano pitati:
Dobiva li putnik za cijenu karte razinu usluge koju bi trebao dobivati?
Što bi bio razuman standard?
Brela ne traže luksuz niti autobus svakih deset minuta.
Traži se sustav koji omogućuje normalan život bez automobila.
Zimski minimum trebao bi biti jedan autobus svakog sata od 6 do 21 sat između Makarske i Splita, uz zaustavljanje na magistrali kroz Brela, u oba smjera.
Tijekom ljeta, kada je broj putnika višestruko veći, trebalo bi povećati i broj polazaka i kapacitet vozila.
Uz to su potrebne i večernje linije.
Prema Splitu barem nakon 20 i 21 sat.
Iz Splita prema Makarskoj, uz zaustavljanje u Brelima na magistrali, barem nakon 21 i 22 sata.
To bi omogućilo da autobus ponovno postane stvarni javni prijevoz, a ne prijevoz kojemu se putnik mora potpuno prilagoditi.
Pitanja na koja Brejani zaslužuju odgovore
Brejanski list zato će tražiti odgovore na konkretna pitanja:
Zašto je danas manje autobusnih linija nego prije pandemije?
Zašto su se polasci smanjili i u ljetnom i u zimskom voznom redu?
Zašto je posljednja korisna linija prema Splitu već oko 18 sati?
Zašto večernjih polazaka gotovo nema?
Zašto pojedini autobusi prolaze gotovo jedan za drugim, a zatim satima nema korisne veze?
Zašto ljeti autobusi do Brela dolaze puni?
Kako se može dogoditi da putnik s unaprijed plaćenom online kartom ostane na stanici?
Što prijevoznik čini u takvim slučajevima i postoji li zamjenski prijevoz?
Zašto se u FlixBusovoj tražilici ne može odabrati nijedno stajalište na magistrali u Donjim Brelima, dok su Gornja Brela dostupna?
Zašto drugi prijevoznici češće ne staju na magistrali kroz Brela?
Koliko često dolazi do kvarova i kako se tada organizira nastavak putovanja?
I konačno:
Zašto cijena karte ne prati kvalitetu i dostupnost usluge koju putnik danas dobiva?
Brela su jedno od najpoznatijih turističkih mjesta u Hrvatskoj, ali su njihovi stanovnici bez automobila danas gotovo potpuno ovisni o jednom prijevozniku.
Jedan autobus svakog sata od 6 do 21 sat zimi, pojačan vozni red ljeti, normalne večernje linije, dovoljan kapacitet autobusa i mogućnost korištenja drugih prijevoznika na magistrali kroz Brela ne bi trebali biti luksuz. To bi trebao biti osnovni standard javnog prijevoza.