Ribola je danas jedina velika trgovina u centru Brela, ali među domaćim stanovništvom već godinama postoji snažno nezadovoljstvo njezinim cijenama. Ove se godine taj osjećaj dodatno pojačao.
Sve češće se više ne govori samo da je Ribola skupa, nego da je možda postala jedna od najskupljih trgovina na cijeloj Makarskoj rivijeri.
Takvu tvrdnju bez detaljne usporedbe cijena svih većih trgovina od Brela do Makarske nije moguće iznijeti kao dokazanu činjenicu, ali jednako tako više nije moguće ignorirati izrazito lošu percepciju Ribole među velikim dijelom domaćeg stanovništva upravo zbog cijena.
A cijela priča sada dobiva dodatnu težinu jer Riboli 8. prosinca 2026. istječe desetogodišnji ugovor o zakupu prostora.
Nakon punih deset godina zato se sasvim opravdano postavlja pitanje što će se dalje događati s jednom od najvažnijih trgovačkih lokacija u Brelima. Hoće li Općina raspisati novi natječaj? Hoće li se omogućiti dolazak ozbiljne konkurencije? I najvažnije – hoće li se voditi računa o interesu ljudi koji u Brelima žive svih 365 dana, a ne samo o turističkoj potrošnji tijekom nekoliko ljetnih mjeseci?
Trgovačka slika Brela prije dolaska Ribole izgledala je drukčije. Studenac je nekada imao znatno snažniju prisutnost u mjestu, u jednom razdoblju dvije trgovine i puno veću ulogu u svakodnevnoj kupnji domaćih stanovnika.
Dolaskom Ribole i otvaranjem velikog prodajnog centra na Kričku 2017. godine odnos snaga se promijenio. Ribola je ponudila veći prodajni prostor, parking, širi izbor i format trgovine kakav Brela do tada nisu imala te je vrlo brzo preuzela središnju poziciju u većoj svakodnevnoj kupnji.
Međutim, paralelno s jačanjem njezine tržišne pozicije rastao je i potpuno drukčiji odnos domaćih ljudi prema toj trgovini.
Ribola među značajnim dijelom stanovništva Brela jednostavno nema dobru percepciju kada se govori o cijenama. Godinama se među Brejanima može čuti izraz da je trgovina „kao apoteka“. To više nije komentar vezan uz jedan proizvod, jednu sezonu ili jednu lošu kupnju, nego izraz kojim dio stanovništva opisuje opći osjećaj nakon odlaska na blagajnu.
Ribola tijekom godine ima akcijske tjedne i određeni broj proizvoda koji tada mogu biti povoljni. To svakako treba priznati.
Problem počinje kada kupac izađe iz tog ograničenog kruga akcijskih proizvoda i krene kupovati ono zbog čega trgovina u jednom mjestu zapravo postoji – redoviti svakodnevni asortiman. Kruh, mlijeko, voda, kava, ulje, tjestenina, meso, voće, povrće, higijenske potrepštine, sredstva za čišćenje i desetci drugih proizvoda koji se kupuju iz dana u dan.
Upravo kod tog stalnog asortimana među kupcima postoji snažan dojam da su cijene Ribole često više nego kod konkurencije izvan Brela.
Jedna povoljna akcija malo znači obitelji koja tijekom tjedna mora kupiti dvadeset ili trideset različitih proizvoda. Na kraju se ne živi od jednog artikla na akciji, nego od ukupnog iznosa računa. Kupac možda neće zapamtiti cijenu svakog proizvoda u cent, ali jako dobro zna koliko je platio punu vrećicu namirnica.
A upravo su ukupni računi razlog zbog kojeg je percepcija Ribole među dijelom domaćih stanovnika postala toliko negativna.
Ove godine čini se da je ta priča otišla još jedan korak dalje. Ako su prije ljudi samo komentirali da je Ribola skupa, danas se sve češće može čuti nezadovoljstvo koje prelazi granice uobičajenog gunđanja zbog cijena.
Pojavljuju se čak i prijedlozi građana da se pokrene peticija kojom bi se nakon isteka sadašnjeg ugovora tražio dolazak drugog trgovačkog lanca. Sama činjenica da se među stanovnicima uopće počinje govoriti o peticiji protiv ostanka jednog trgovačkog lanca ozbiljan je signal koliko je pitanje cijena ove godine prešlo psihološku granicu prihvatljivosti za dio stanovništva.
To ne znači da svi Brejani imaju isto mišljenje, ali znači da se problem više ne može svesti na nekoliko nezadovoljnih komentara kupaca.
Kada ljudi počnu javno razgovarati o tome da iz svojega mjesta žele maknuti trgovca koji im je istodobno najbliži i najpraktičniji za svakodnevnu kupnju, tada taj trgovac očito ima ozbiljan problem s percepcijom u lokalnoj zajednici.
Posebno jer Ribola objektivno ima i niz prednosti. Trgovina je velika, ima širok izbor, parking, mesni odjel, dovoljno prostora i radi tijekom cijele godine. Upravo zbog toga trebala bi biti prirodno mjesto prve kupnje velikog dijela Brejana.
Ali stvarnost je drukčija.
Među Brejanima se već godinama može čuti da njihova stvarna „lokalna trgovina“ više nije u Brelima, nego Tommy u Baškoj Vodi. To možda najbolje pokazuje koliko je Ribola izgubila povjerenje dijela domaćih kupaca.
Iako se nalazi u samim Brelima, mnogi stanovnici veću i ozbiljniju kupnju namjerno obavljaju izvan mjesta, ponajprije u Baškoj Vodi ili Makarskoj, upravo zato što smatraju da tamo za isti novac mogu dobiti više.
Ako stanovnici jednoga mjesta trgovinu nekoliko kilometara dalje počnu doživljavati kao svoju stvarnu lokalnu trgovinu, to je signal koji ne bi trebalo ignorirati.
To je možda i najveći problem Ribole u Brelima – ne samo cijene same po sebi, nego činjenica da je dio stanovništva navikao Ribolu zaobilaziti i svoju redovitu kupnju obavljati kod konkurencije izvan mjesta.
A to je posebno apsurdno u mjestu koje tijekom ljeta ima ogroman promet i tisuće gostiju, a istodobno domaći ljudi zbog obične veće kupnje sjedaju u automobil i odlaze u drugo mjesto.
Problem je još izraženiji zato što Ribola u Brelima nema pravu konkurenciju usporedivog formata. Ona nije samo još jedan supermarket u gradu u kojem se na nekoliko minuta vožnje može birati između pet ili šest velikih trgovaca.
Ribola u centru Brela ima vrlo snažnu tržišnu poziciju upravo zato što ozbiljne velike alternative u neposrednoj blizini praktički nema.
Domaći čovjek može otići u Bašku Vodu ili Makarsku i napraviti veću kupnju, ali svatko tko ovdje živi zna koliko je to tijekom ljeta nepraktično. Gužve, promet, traženje parkinga, dodatno gorivo i vrijeme običnu kupnju mogu pretvoriti u višesatnu obvezu.
Stariji ljudi možda uopće nemaju automobil, a ljudi koji cijeli dan rade neće svaki put voziti nekoliko kilometara zato što trebaju mlijeko, kruh, deterdžent, vodu ili nešto za ručak. Zbog toga veliki broj ljudi logično kupuje tamo gdje im je najbliže.
Takva tržišna pozicija Riboli daje veliku poslovnu prednost, ali upravo zato povećava i njezinu odgovornost prema lokalnoj sredini u kojoj posluje.
Naravno, Ribola je privatna trgovačka tvrtka i sama određuje svoju poslovnu politiku u okviru zakona. Nitko privatnom trgovcu ne može narediti koliko će nešto koštati. Ali kupci jednako tako imaju potpuno pravo reći da im je trgovina preskupa i svoj novac odnijeti konkurenciji.
A vlasnik prostora ima pravo nakon isteka desetogodišnjeg ugovora ponovno ispitati tržište.
Za Brela pritom nije dovoljno samo dovesti drugog trgovca. Presudno je kakvog trgovca dovesti.
Najgori mogući ishod bio bi zamijeniti Ribolu drugim trgovcem koji posluje po praktički istom modelu – s cijenama prilagođenima turističkoj sezoni, ali koje ni izvan sezone ne padaju na razinu koju domaći ljudi smatraju prihvatljivom.
Upravo se Ribolu i Studenac među dijelom domaćeg stanovništva često doživljava kao trgovine čije su cijene prvenstveno prilagođene turističkom tržištu. A problem je što domaći ljudi nisu turisti.
Zimi u Brelima ne ostaju gosti koji će sedam dana plaćati više cijene jer im to čini mali dio godišnjeg odmora. Ostaju umirovljenici, obitelji, radnici i ljudi koji svaki mjesec moraju kupovati hranu, higijenu, sredstva za čišćenje i sve ostalo potrebno za normalan život.
Za njih nije prihvatljivo da tijekom cijele godine plaćaju cijene kao da je svaki mjesec srpanj ili kolovoz.
Brela jesu turističko mjesto, ali nisu samo turističko mjesto. U Brelima se živi i u studenom, siječnju i veljači. I tada ljudi jednako tako pune hladnjake, kuhaju, kupuju deterdžent, higijenu, mlijeko, ulje, kruh i sve ono što čini običan svakodnevni život.
Plaće i mirovine domaćih ljudi ne povećavaju se samo zato što mjesto tijekom ljeta ima višestruko više stanovnika. Zbog toga visoke cijene u jedinoj velikoj trgovini nisu samo turistička tema nego pitanje kvalitete života domaćeg stanovništva.
Zato bi za Brela bilo puno korisnije kada bi nakon isteka postojećeg ugovora postojao stvarni interes nekog većeg nacionalnog trgovačkog lanca poput Tommyja, Konzuma, Plodina, Lidla, Kauflanda ili nekog drugog ozbiljnog trgovca s jakom nabavom, širokim asortimanom i cjenovnom politikom koja nije gotovo potpuno oslonjena na turističku potrošnju.
Naravno, nije moguće unaprijed tvrditi da bi svi ti lanci bili zainteresirani za Brela niti da bi svaki od njih odgovarao postojećem prostoru. Ali upravo zato treba otvoriti tržište i vidjeti postoji li interes.
Brela su jedno od najpoznatijih turističkih mjesta na Makarskoj rivijeri. Imaju snažan ljetni promet, stalno stanovništvo, velik broj privatnih iznajmljivača, hotele, apartmane i tisuće ljudi koji tijekom sezone svakodnevno troše.
Teško je zato unaprijed prihvatiti tezu da takva lokacija ne bi bila zanimljiva nijednom ozbiljnijem trgovačkom lancu. Ali to se ne može saznati ako se tržištu ne otvori mogućnost da se natječe. Upravo je to smisao konkurencije.
Građanima na kraju najmanje znači koja će tabla stajati na fasadi i hoće li se trgovina zvati Ribola, Tommy, Konzum, Plodine, Lidl, Kaufland ili nekako drukčije. Većinu ljudi zanima nešto mnogo jednostavnije – koliko će na kraju mjeseca ostaviti na blagajni.
Za Brela nije presudno promijeniti samo ime trgovine. Presudno je dobiti trgovca koji će razumjeti da mjesto postoji i izvan srpnja i kolovoza, koji će imati normalnu ponudu tijekom cijele godine, koji neće domaće stanovnike tretirati kao turiste i zbog kojeg ljudi neće morati odlaziti u Bašku Vodu ili Makarsku kako bi obavili običnu tjednu kupnju.
Ribola je tijekom deset godina dobila iznimno snažnu trgovačku poziciju u Brelima. Sada, nekoliko mjeseci prije isteka ugovora, došla je i do možda najozbiljnijeg problema s percepcijom među domaćim stanovništvom.
Akcije postoje i pojedini proizvodi mogu biti povoljni, ali stanovništvo ne živi od nekoliko proizvoda na akciji. Građani svakodnevno kupuju desetke osnovnih i dodatnih proizvoda i upravo je cijena cijele košarice ono po čemu na kraju ocjenjuju trgovinu.
A kada stanovnici jednoga mjesta dođu do toga da javno spominju čak i peticiju kojom bi tražili dolazak drugog trgovca, taj signal ne bi trebali ignorirati ni Ribola ni Općina Brela.
Riboli 8. prosinca završava puni desetogodišnji zakup. Upravo zato sljedećih nekoliko mjeseci ne bi smjelo proći u tišini.
Općina treba javno objasniti što planira s prostorom, hoće li raspisati novi natječaj, pod kojim uvjetima i hoće li omogućiti stvarnu konkurenciju.
Ribola ima puno pravo ponovno se javiti i ponuditi svoje uvjete. Ali nakon deset godina i nakon razine nezadovoljstva cijenama koja se danas može čuti među stanovništvom, Brela imaju jednako pravo provjeriti postoji li netko tko može ponuditi bolji model.
Jer ovdje više nije riječ samo o jednom dućanu. Riječ je o tome hoće li ljudi koji žive u Brelima tijekom cijele godine napokon dobiti trgovinu koju će zaista osjećati kao svoju.
Brela trebaju trgovinu za ljude koji ovdje žive, a ne samo trgovinu za ljude koji ovdje ljetuju.